VAŽAN DATUM
U Bjelovaru obilježen Svjetski dan ''palčića'': ''To su maleni junaci, baš kao i njihovi roditelji''
Foto: Martina Čapo
INTERVJU
Omiljena bjelovarska pedijatrica Marija Čatipović: "Snagu mi daju baš ti moji mali pacijenti"
Roditelji joj se mogu obratiti uvijek. U bilo koje doba dana ili noći. Nikada od nje nećete čuti: "Ne stignem, žao mi je, ne mogu". To je dr. Marija Čatipović koja je nedavno postala doktorica znanosti
tradicionalno događanje
Ljepota roditeljstva u Bjelovaru: "18 obitelji u prepunom Domu kulture promoviralo dojenje"
Međunarodni tjedan dojenja
Mlada majka iz Bjelovara koja je u godinu dana rodila dvoje djece: "Dojenje je nešto najljepše"
dječja zarazna bolest
Bjelovarske mališane pomeo šarlah: "Ima ga više nego u zadnjih nekoliko desetljeća"
BJELOVAR - Bjelovarske majke, one koje su dr. Mariju Čatipović izabrale kao pedijatricu za njihovu djecu, već jako dobro znaju... Njoj se obratiti mogu uvijek! U bilo koje doba dana ili noći. Telefonom, mobitelom, porukom, mailom... A vrata njene ordinacije uvijek su otvorena. Ovdje je i za majke koje žele dojiti svoju djecu, ali imaju poteškoća u prvim danima. Strpljiva je, nasmijana i uvijek u žurbi. Nikada od nje nećete dobiti odgovor: "Ne stignem, žao mi je, ne mogu".
I to je možda temelj zašto je baš ona na glasu kao jedna od najpredanijih liječnika za djecu u gradu. Ovih dana, uz sve svoje obveze, privatne i poslovne, postala je doktorica znanosti.
Naime, dr. Marija Čatipović, poznata bjelovarska pedijatrica i vanjska suradnica stručnog prijediplomskog i diplomskog studija Sestrinstvo Veleučilišta u Bjelovaru, obranila je doktorski rad pod naslovom „Edukacija učenika, studenata i zdravstvenih radnika o dojenju“.
Podizanje svijesti
Ovim uspjehom dr. Čatipović je stekla akademski stupanj doktora znanosti u području biomedicine i zdravstva. Njezino istraživanje bavi se edukacijom učenika, studenata i zdravstvenih radnika o dojenju te donosi spoznaje o načinima podizanja svijesti i znanja o toj temi.
Rezultati rada predstavljaju značajan doprinos razvoju sestrinstva kao struke i znanosti, ali i unaprjeđenju zdravstvene edukacije u širem smislu. Time je još jednom potvrđena važna uloga stručnjaka iz Bjelovara u hrvatskoj znanstvenoj zajednici.
- Svrha prikupljanja, obrade i prikazivanja podataka bila je senzibilizirati nadležne institucije o važnosti organiziranja strukturirane stručne edukacije o dojenju u obrazovanje učenika srednjih škola, studenata i zdravstvenih djelatnika, piše u disertaciji.
Životna priča
A što o svemu kaže dr. Čatipović? Vedra i optimistična kao uvijek, otkrila nam je neke pojedinosti iz svog rada i života zahvaljujući kojima nam je sada znatno jasniji njezin životni put i posvećenost dojenju.
Na početku recimo da dr. Marija Čatipović, uz svakodnevne obveze u svojoj pedijatrijskoj ordinaciji, uspješno ispunjava obveze supruge, majke i bake. Brizi za zdravlje djece i najbolju moguć skrb za njih, uključujući i prehranu majčinim mlijekom, posvećena je i prije početka svoje profesionalne karijere pedijatra.
Dr. Čatipović, uz sve svoje obveze koje imate, kako ste se odlučili na novi korak u karijeri, doktorski rad?
- To nije nešto novo već nešto što oduvijek želim. Brzo po završetku studija medicine sam magistrirala. To je bilo još 1989. godine. Već sam tada planirala doktorirati. Međutim, život je donio niz situacija i događaja koja sam smatrala prioritetnijim. Prerano sam izgubila majku, u trenutku kada je već moj istraživački rad bio dogovoren s Medicinskim fakultetom u Rijeci. Dogodila se ta jako tužna stvar u mom životu, koja zapravo ima velike i duboke korijene na moj cijeli život. Imala sam poseban odnos s majkom, ja sam dvije godine dojeno dijete. Moja ljubav prema dojenju potječe iz te dobi i iz mog odnosa s majkom. Nije vezana za moje školovanje i činjenice što sam liječnik-pedijatar. Psiholozi i psihijatri kažu da se ne možemo sjećati događaja prije treće godine. Međutim, ja imam neke tako lijepe, jasne slike iz djetinjstva. Majke i dojenja, drvene klupčice, trešnje ispred kuće ... Te su slike stvarne, bogate lijepim i ispunjavajućim osjećajima, iz njih crpim energiju za moj rad s roditeljima i djecom.
U vrijeme i u sredini u kojoj sam rasla, dojenje je bilo nešto lijepo, prirodno, očekivano, ljudi su o dojenju govorili s radošću. Pri tome mislim na obične ljude, članove obitelji, susjede, prijatelje, dakle medicinske laike, ne govorim o zdravstvenim radnicima. Danas je dojenje otuđeno, odvojeno od prirodnog tijeka života, životnog ciklusa. Ljudi su govorili: "dijete ti je dugo dojeno, zato je snažno i zdravo, dobro u školi, dobro pamti. Mi danas tražimo znanstvene dokaze u stručnoj literaturi da dokažemo kolegama, zdravstvenim radnicima, nešto što se u narodu znalo prije 50 i više godina. To je znala moja baka, a nije bila visoko obrazovana. Naši stari su poznavali životne istine i bez knjiga i interneta. Danas je dojenje na javnom mjestu tabu tema, majka dok doji gladno dijete u parku strahuje od ružnih komentara, dobacivanja i prigovora. U vrijeme mog djetinjstva majka je dojila na polju, dok su težaci nedaleko nje želi. Ona je svoje dijete u hladu podojila i ostavila ga sa starijim djetetom ili s bakom da odmara, a ona nastavila žeti.
Vi ste cijeli svoj život, cijelu svoju profesionalnu karijeru posvetili dojenju i vraćanju tih pravih vrijednosti. A sada ste i znanstveni rad napisali na tu temu.
- Radim 41 godinu, od toga se 31 godinu uz redovni posao u ambulanti bavim promocijom dojenja. Od 2016. godine sam se intenzivno posvetila promociji prehrane majčinim mlijekom. Tada je moja treća kćer otišla studirati, a 2018. godine se rodio moj prvi unuk. Jednom priliko sam prolazila pored Srednjoškolskog centra, bio je veliki odmor, dvorište je bilo puno mladih ljudi, a djeca iz vrtića su u koloni prolazila među njima, kao rijeka. Bio je prekrasan dan. U trenutku mi se pojavila misao: "Bože, tolike godine radimo na promociji dojenja i stali smo negdje na nekim postocima. I nikako da poboljšamo rezultate. A rješenje je u mladim ljudima. S njima treba raditi. I od tada, od 2016. godine sve dosad, znači 9 godina, usmjerena sam na to. Naravno, s majkama i njihovom djecom sam stalno, to mi je prirodno. No, dojenje je jako kompleksno, kada ga ne gledamo s usko medicinskog gledišta. Ono zahvaća odnose u obitelji, zajednici, ima utjecaj na ekonomiju, farmaceutske tvrtke, radni i društveni položaj žene itd. Treba biti tolerantan. Ako netko ne može ili ne želi dojiti, pa to je sasvim u redu, svatko ima pravo izbora, nikoga se ne smije siliti u njegovom izboru. Ali nije u redu govoriti: "Nisam ni ja dojila, nemoj ni ti". Nije u redu ne podržati one roditelje koji se iskreno trude da njihovo dijete bude hranjeno majčinim mlijekom. Svaki izbor roditelja treba jednako poštivati. U mom doktorskom radu se najviše govori o odnosu namjera, ponašanja, stavova i znanja. Jer jedno je znati, drugo imati definiran stav o nekom ponašanju, treće imati neku namjeru za budućnost, a realizacija kroz ponašanje može biti nešto četvrto. Učenici, studenti, zdravstveni radnici, roditelji ... svakoj od tih skupina treba pristupiti na drugačiji način, prikladno njihovoj dobi, interesima, okupacijama, iskustvu itd.
Ne vjerujem da je ovo zadnje što ste napravili za promociju dojenja. No, jeste li zadovoljni s pomakom koji se dogodio u ovom posljednjem razdoblju?
- Ja sam jako zadovoljna sa našim gradom i županijom, ljudima s kojima živim, volim djecu i roditelje s kojima radim svaki dan. Volim ih sresti izvan ordinacije i družiti se s njima. Zadovoljna sam rezultatima koje smo postigli u našoj županiji i znam da su oni znatno iznad hrvatskog prosjeka. Ponosna sam na suradnju sa školama, Veleučilištem, Gradom i Županijom. Naravno da uvijek ima mjesta za aktivnost i djelovanje, to je ljepota života. Dojenje će trajati koliko i ljudska vrsta. Uvijek će biti roditelja koji će željeti da njihovo dijete bude dojeno i u tome će trebati pomoć i podršku, jer dojiti nije lako. Voljela bih kada bi se u današnjem svijetu informatike, mobitela i umjetne inteligencije, više prostora, vremena i pažnje posvećivalo obitelji, ocu, majci, djetetu. Oni su stupovi društva. Zagrljaj, toplinu i prave ljudske vrijednosti nikada ništa neće moći zamijeniti, a ako ih nešto zamijeni, to će biti jako loše za nas kao vrstu. Najvažniji izvor informacija o dojenju je i ostat će majka.
Tako je oduvijek, davno prije društvenih mreža i umjetne inteligencije. Kada majke koje su dojile prenose svoje iskustvo na svoje kćeri i sinove, one ne prenose samo činjenice, one prenose svoje emocije, svoju ljubav, davanje, dobrotu. Ljudi vrlo visokog obrazovanju znaju mi reći da je to idealizam. Ali moje je opredjeljenje vjerovati u to, u ljubav, davanje i dobrotu, koje majka gradi unutar obitelji, a iz obitelji se širi na društvo. A dojenje u tome ima svoju važnu ulogu.
Doktorice, koliko imate unučadi? I koliko vas obitelj podupire u svemu što radite?
- Imam trojicu malih dječaka. Zovu se Neo, Mata i Elias, to su moji divni unuci. Podržavaju me moje divne kćeri, Iva, Sanja i Paula. Sve ih nabrajam po redoslijedu rađanja, jer u ljubavi su mi svi isti. I naravno, to je moj suprug, on je uvijek uz mene. Tu su moji prijatelji. Imam divnih kolegica i kolega koji dijele moja opredjeljenja i s kojima je prekrasno raditi, zatim toliko fantastičnih mladih ljudi koji sazrijevaju uz mene, oplemenjuju me svojim entuzijazmom i snagom.
Nije lako biti supruga, majka, baka i poslovna žena, to je izazov za ženu današnjeg vremena. Svaka od tih uloga je značajna, važna. Ali uz ovako široku i ustrajnu potporu to nije teško, onda je to lijepo.
Imate li kakav plan za naredno razdoblje, osim naravno uobičajene promocije dojenja? Spremate li sada već nešto novo što ćemo kroz neko vrijeme tek saznati? Ili je sada vrijeme malog odmora?
- Uživam u radu s djecom, roditeljima, volonterima, kolegama. Dok budem mogla raditi ostat ću posvećena tim aktivnostima. Razlika je što sada radim isključivo volonterski. Uvijek me je iscrpljivalo pisanje velikih projekata i dokazivanje njihove vrijednosti i važnosti pred raznim institucijama. Raditi s volonterima mi je ljepše, znam da svi radimo iz srca, iz ljubavi, nema drugog interesa. S Udrugom za zdravo i sretno djetinjstvo sam realizirala 21 veliki projekt. Najviše njih s Ministarstvom zdravstva, Ministarstvom znanosti i obrazovanja, te s tadašnjim Ministarstvom obitelji.
Je li i dalje vaš omiljeni posao onaj u vašoj ambulanti s najmlađim pacijentima? Imate li za to još uvijek dovoljno snage i strpljenja?
- To volim, doista volim. I za to imam dara. Osjetim dijete kada ga primim na ruke, razumijem ga, prepoznajem. U tom trenutku roditelje manje doživljavam, kao da sam sama s djetetom i razgovaram s njim. Nadam se da ću taj osjećaj zadržati još dugo. Snagu mi daju baš ti mali pacijenti. Naravno, i njihove majke i očevi koji mi dolaze s djecom, kojima pomažem da se dobro brinu za njih. Većina roditelja se jako, jako trudi. Puno brinu, puno pitaju, ali se trude i imaju želju pomagati si međusobno, podržati one koji još nemaju nikakvog iskustva s roditeljstvom. Taj odnos među roditeljima, kada se zajedno družimo, jako je lijep, ispunjavajući, ljudski. U tome nalazim snagu, ljepotu i smisao.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
NOVA USLUGA
Od Končanice do Daruvara za 50 centi? Nije šala, prijevoz busom nikada nije bio jeftiniji i dostupniji
ZELENA TEHNOLOGIJA
Tehno park u Kapelici ima novog stanara: Stigao predstavnik njemačkih i austrijskih solarnih tvrtki
novi početak
Šest mladih policajaca prvi put obuklo uniformu i odradilo prvi radni dan u bjelovarskoj policijskoj postaji
odlične vijesti za male nogometaše
EKSKLUZIVNO DOZNAJEMO Osim u Brezovac, Realov kamp za djecu stiže i u Grubišno Polje
×
![]()