Baraćev oproštaj od Gojka Brzice: "Zauzimati se za čovjeka. To mu je bio i posao i životno poslanje"

U Zagrebu je 27. prosinca u 65. godini prestalo kucati srce velikog čovjeka, domoljuba i Pakračanina. Umro je Gojko Brzica!

Mudrosti kaže da se veličina čovjeka ne očituje u njegovom bogatstvu nego u djelima koja će ostati iza njega te u sposobnosti da pozitivno utječe na ljude oko sebe. Upravo po ovim kriterijima Gojko je bio velik čovjek, a to mogu posvjedočiti mnogobrojni ljudi i obitelji kojima je Gojko pomogao, učinivši im život boljim, ljepšim ili lakšim.

Pakračani će ga pamtiti kao uvijek vedrog i nasmijanog, spremanog za šalu, često i na svoj račun. Nije se razmetao neospornom inteligencijom i znanjem, uvijek je na prvo mjesto stavljao istinu i pravdu.

Rođen je u svibnju 1961. u Pakracu, odrastao u Gundulićevoj ulici, uz Pakru, na njenim virovima, u šumama Kalvarije i na širokim pakračkim ulicama. U svom gradu je završio osnovnu i srednju školu, pedagošku gimnaziju, a onda „politilogiju“ na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Uvijek se ponosio hrvatskim identitetom, katoličkom vjerom i korijenima koje je vukao od Gruda pa za njega nakon završenog fakulteta nije bilo posla u struci. Zato se zaposlio u „Zagrepčanki“, tadašnjem velikom trgovačkom poduzeću.

Istinski domoljub

Gojko je bio domoljub, onaj istinski, kakav pravi domoljub treba biti jer je uvijek, bez iznimke težio za boljitkom za ljude koji su ga okruživali i za svoju domovinu.. Kao hrvatskog branitelja posebno su ga boljele pakračke i lipičke ratne rane o kojim je redovno progovarao na svom Facebook profilu. Tako je 19. kolovoza ove godine napisao: „Prije 34 godine napali su moj rodni grad. Napali te, ranili te, porušili te, opustošili te, poharali te. Ranjavali tvoje ljude, ubijali tvoje ljude, odvodili tvoje ljude u nepoznato i nismo ih sve pronašli (pitanje je, koliko smo se trudili). Rane polako zacjeljuju, porušeno gradimo, ubijene i nestale oplakujemo, sjećanja ne blijede, zaboraviti nikada, oprosta nema! U SPOMEN SVIM ZNANIM I NEZNANIM BRANITELJIMA PAKRACA!“

Siguran sam da mu je posljednjih godinu dana posebno teško bilo gledati i ovo „rastakanje“ i degradiranje Hrvatske koju je volio iskreno, svim srcem, bez fige u džepu.

Nakon rata je pokrenuo privatni posao otvorivši trgovine u Lipiku i Pakracu da bi potom postao i prvi direktor KTC-a Pakrac, tada prvog trgovačkog centra u gradu. Bio je omiljen među zaposlenicima i istovremeno vrlo uspješan u radu što je prepoznao i vlasnik ovog trgovačkog lanca koji mu je kasnije povjerio vođenje svojih trgovina u Sisku i Zaboku.

Godine 2005. počinje raditi u tadašnjem Ministarstvu obnove i razvitka u Upravi za prognane, potom i u Središnjem državnom uredu i u Upravi za obnovu i stambeno zbrinjavanje gdje je radio do smrti.

Britak i iskren

Bio je aktivan u politici, prije svega lokalnoj kao dugogodišnji predsjednik pakračkog HNS-a pa je najčešće bio u oporbi. Cijenio je i volio Vladu Gotovca i Franju Tuđmana, ne samo zato što su rođeni na isti datum.

Bio je gradski vijećnik i član tadašnjeg poglavarstva, a obnašao je i dužnost dogradonačelnika. Važno je reći da, iako je bio u politici, Gojko je uvijek bio iznad politike, a glavni cilj i motiv su mu bili dobro Pakraca i Pakračana. Iako je uvijek bio svoj, uvijek britak, iskren i oštar, nije bio isključiv i mudro je znao zatomiti političke razlike u mišljenjima i pristati na kompromis ako je to bilo za opće dobro grada i sugrađana.

Zahvaljujući njegovom političkom i osobnom angažmanu pomogao je da Pakrac od tadašnjeg Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva na ime završetak izgradnje zgrade srednje škole dobije 36 milijuna kuna, a godinu kasnije kroz program EIB1 i 34 milijuna kuna zahvaljujući kojima su obnovljene zgrade današnjeg kompleksa kurije Janković, hotela, Stare osnovne škole.

Ipak, Gojkov najveći životni uspjeh i ponos bila je njegova obitelj, njegova Bojana, Buba s kojom je proživio 36 godina braka i podigao dva stupa temeljca, sinove Domagoja i Tvrtka. Naravno da su im imena dali po hrvatskom knezu i banu.

Privilegiran sam jer sam poznavao Gojka. Volio sam ga, izuzetno poštivao i uživao u našim nažalost prerijetkim kavama i razgovorima. Znao bi mi reći: „Mali, danas je malo slobodnih ljudi koji misle svojom glavom i koji stoje čvrsto iza svojih stavova. Budi pametan, al ne daj da netko tobom uprava, budi onaj uz kojeg ne ide „uputstvo za upotrebu“.

Neizbrisiv trag

Dodatno nas je povezala i bolest jer je prije dvije i pol godine preživio infarkt i tešku operaciju pa smo se u posljednje vrijeme pri susretu pozdravljali sa: „Gdje si srčani!“

Gojko je ostavio neizbrisiv trag u srcima mnogih Pakračanki i Pakračana, ali i ljudi diljem Hrvatske pa i Bosne i Hercegovine jer je kroz program stambenog zbrinjavanja bio uključen u projekte sa susjednom državom. Posao, ali i životno poslanje mu je bilo zauzimati se za čovjeka, a Gojko je to radio doslovno do posljednjih snaga.

Dragi Gojko, zato na kraju jedno jednostavno i iskreno hvala na svemu!

Uz molitve za pokoj vječni i mir tvojoj duši, neka ti Gospodin u pravednost ubroji sva dobra koja si za života učini i neka ti je ime upisano u „Knjizi života“!

Posljednji ispraćaj Gojka Brzice bit će održan u petak 2. siječnja 2026. u 10:40 sati na krematoriju groblja Mirogoj u Zagrebu.

Gojko Brzica/Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!