INTERVJU
Omiljena bjelovarska pedijatrica Marija Čatipović: "Snagu mi daju baš ti moji mali pacijenti"
Foto: Privatni album
''MAMA'' OMILJENE SLASTICE
Snježana izmislila jedan od najpopularnijih kolača: ''Prvi Ledeni vjetar ispečen je 1996. u Daruvaru''
Osim što peče fine kolače, Snježana Farkaš piše i prekrasne pjesme, a prije tri godine izdala je prvu samostalnu zbirku ''Ptica''. Trenutno pak radi na slikovnicama za unučicu Evu
PLEMENITA MISIJA
Supružnici Čikor iz Čazme u pohodu na Himalaju: ''Ovo radimo zbog djece s disleksijom i disgrafijom''
DJEČAK VELIKOG SRCA
Duje (12) iz Daruvara za svoj rođendan opet darivao njuškice u Grginom konaku: "Sreća je imati ga u životu"
život nakon teške nesreće
Marin (10) nakon nesreće bio u komi pa opet učio hodati i pričati: "Dokazao je da čuda stvarno postoje"
Opisati nekoga jednom riječju gotovo je nemoguće. U rečenicu bi za većinu možda i stalo ono najosnovnije. No, postoje pojedinci za koje ćete, da biste ih točno opisali, trebati puno više riječi i rečenica. Pojedinci poput Snježane Farkaš, rođene Velikozdenčanke, jedno vrijeme Daruvarčanke po mjestu stanovanja, a posljednjih 25 godina Gareščanke. Snježana je supruga, majka, baka, poljoprivrednica, kuharica, pjesnikinja, fotografkinja, folklorašica, pčelarka… I svako njezino zanimanje i hobi zaslužuje pokoju riječ.
Prve ćemo posvetiti detalju koji je mnogima jako dobro poznat, no većina ni ne zna da je povezan baš sa Snježanom. Štoviše, ne bi ga ni bilo da nije Snježane. Riječ je o popularnom kolaču Ledeni vjetar za koji je recept naša sugovornica izmislila još 1996. godine.
Kamo sa žumancima?
- U to vrijeme smo živjeli u Daruvaru. Ja sam uglavnom bila s djecom i voljela sam im kuhati. Bila sam mlada i maštovita i stalno sam izmišljala neka nova jela i recepte. Tako sam jednoga dana odlučila napraviti kolač, i to voćni jer ih obožavam – prisjeća se Snježana.
Recept za beze kore od bjelanjaka od kojih se radi danas turbo popularna slastica već je postojao, a Snježana je razmišljala kako da iskoristi i žumanjke koji ostaju nakon što se naprave kore.
- Tako je nastala žuta krema od žutanjaka pa sam pomislila kako bi bilo dobro u nju staviti i malo vrhnja te na kraju voće. U originalnom receptu to su banane, kivi i jagode, odnosno voće koje sam u tom trenutku imala kod kuće. No, kasnije sam znala stavljati i marelice iz kompota. Važno je da bude voće koje je dovoljno čvrsto da se kolač ne raspadne, a opet dovoljno mekano da se može rezati – tumači ''majka'' Ledenoga vjetra.
Kako se ona i suprug čitav život bave poljoprivredom, oduvijek su bili pretplaćeni na Gospodarski list koji je u to vrijeme čitateljice pozvao da im pošalju svoje recepte za slastice kako bi bili objavljeni u knjižici ''Moji najbolji kolači''. Snježana je poslala recept za Ledeni vjetar i tako je njezin kolač ušao u povijest. Kaže, ni ne sjeća se više kako je kolač dobio ime, vjerojatno zato jer je najfiniji kad se jede hladan.
Kolač za buduću snahu
- Nisam bila ni svjesna koliko je popularan sve dok za 30. godišnjicu mature na nagovor kćerke nisam otvorila Facebook profil. Tada sam na internetu vidjela da ga stvarno peku posvuda, u različitim verzijama. Nikada nisam pokušavala zaštiti kolač niti sam od toga imala neke materijalne koristi. Drago mi je što se ljudima sviđa – priča Snježana.
Priznaje i kako ga u posljednje vrijeme sama rijetko peče.
- Suprug i ja smo već u godinama, ne smijemo puno jesti kolače da se ne udebljamo. Mislim da sam ga ispekla prije dvije ili tri godine za Uskrs. No, uskoro ću morati ponovno. Naime, moj sin se svojoj djevojci pohvalio kako sam ja izmislila recept za Ledeni vjetar pa sam mu obećala da ću ga pripremiti za njezin idući posjet – smije se naša sugovornica.
Najsretnija je kada ga može pripremiti za svoju unučicu Evu za koju uvijek ima spremna i druga iznenađenja. Tako, otkriva nam, upravo radi na slikovnicama s pjesmicama o svom djetinjstvu koje je namijenila prvenstveno njoj. Jer, osim što peče vrhunske kolače, Snježana piše i prekrasne pjesme. Prije nekoliko godina izdala je i zbirku pjesama ''Ptica''.
- Pišem pomalo još od srednje škole, ali oduvijek više za sebe. Kako suprug i ja imamo OPG i imanje u Hercegovcu, ondje sam upoznala pokojnog profesora Stjepana Bansa koji je bio stručnjak za književnost. Njemu sam pokazala neke svoje pjesme i on mi je rekao da su dobre – prisjeća se Snježana.
Zavičajni pjesnici
Bilo je to 2011. godine. Profesor Banas predložio joj je da pokuša pronaći sponzore kako bi izdala zbirku, no taj se plan izjalovio. Nakon što se profesor iznenada razbolio i preminuo, i zamisao o zbirci je zaboravljena. No, samo na neko vrijeme.
- Prije nekoliko godina Hrvatska knjižnica i čitaonica ''Đuro Sudeta'' u Garešnici je objavila natječaj, tražili su fotografije koje bi najbolje opisala neke knjige. Na nagovor kćeri prijavila sam se jer obožavam fotografiranje. Moja fotografija je izabrana, a tada sam se sprijateljila s Majom Dizdarević, ravnateljicom knjižnice – priča Snježana.
Nedugo nakon toga Maja je, kaže, na njezinom Facebook profilu vidjela jednu njezinu staru pjesmu koju je podijelila kao uspomenu.
- Nije znala da ja pišem i pjesme, to joj se svidjelo i rekla mi je kako njih nekolicina osniva zavičajni klub pjesnika. Baš u to vrijeme su pripremali večer poezije u garešničkom parku i pozvala me da dođem. Jao, kako mi je bilo neugodno! Rekla sam joj da ja to ne mogu, da me previše sram. No, pristala sam da joj pošaljem nekoliko svojih pjesama kako bi ih pročitao netko drugi – priča naša sugovornica.
Tako je i bilo. No, znatiželja je bila prevelika pa je na čitanje došla i sama Snježana.
- Sakrila sam se tamo negdje iza svih, misleći da me nitko neće primijetiti. No, oštro Majino oko me ipak spazilo i ona me na koncu pozvala na pozornicu. Vjerujte, i dandanas mi je sve to u magli, uopće se ne sjećam što sam rekla koliko sam bila nervozna – smije se Snježana.
No, kaže, bilo je to probijanje leda koje joj je kasnije donijelo samo dobre stvari.
Izdana zbirka
- Do tog trenutka ja sam u Garešnici živjela već dvadesetak godina, no poznavala sam samo svoje najbliže susjede. No, nakon te književne večeri pridružila sam se Klubu zavičajnih pjesnika, kasnije sam se učlanila u Maticu hrvatsku, u Folklorni ansambl Zdenac, a nedavno i u planinarsko društvo Lipa. Slobodno mogu reći kako je Maja zaslužna za procvat mog društvenog života – dodaje Snježana.
Zahvaljujući Maji i ostalim kolegama pjesnicima, Snježana je 2022. godine ostvarila ono što je desetak godina ranije planirala s profesorom Banasom – izdala je vlastitu zbirku pjesama.
- Pjesme su mi objavljene i u desetak zajedničkih zbirki, a posebno mi je drago što se nalaze i u ''Pleteru'', zajedničkoj zbirci pjesama autora s garešničkog područja – kaže.
Uz pisanje, i crtanje je jedan od njezinih talenata pa je i naslovnicu za vlastitu zbirku osmislila sama.
- U tiskari su mi rekli da nešto skiciram i ja sam napravila crtež kemijskim olovkama u boji. Mislila sam da će to biti samo predložak za neko grafičko rješenje. No, crtež im se toliko svidio da su odlučili baš takvog za objaviti na naslovnici – smije se naša sugovornica.
To ju je inspiriralo za novi projekt, izradu već spomenutih slikovnica koje s velikom ljubavlju priprema za svoju unučicu Evu i drugu djecu.
- Čekam zimu kako bi se tome mogla u potpunosti posvetiti. Naime, suprug i ja se bavimo poljoprivredom, ratarstvom, već godinama, tako da veći dio godine imamo jako puno posla. OPG nam je u Hercegovcu, gdje smo planirali i živjeti. Čak smo ondje izgradili i kuću, no život je imao neke druge planove. Prvih sedam godina braka smo živjeli u Velikim Zdencima, zatim sedam godina u Daruvaru, nakon čega smo završili u Garešnici. I eto, ovdje smo već 25 godina – otkriva.
Pričao pčelama
Nedavno su u Dišniku kupili vikendicu i malo imanje koje su posvetili novoj Snježaninoj strasti – pčelarstvu.
- Situacija u ratarstvu nije dobra, otkupne cijene se nisu mijenjale godinama pa smo suprug i ja već neko vrijeme razmišljali o dodatnoj djelatnosti kako bismo osigurali dodatnu nagradu. Tako smo došli do pčela. Nismo mogli odmah donijeti odluku, razmišljali smo i ''vagali'' neko vrijeme – priča Snježana.
A onda su, kaže, pčele odlučile umjesto njih.
- Jednoga dana, ispod jednog stabla u dvorištu, začula sam čudne zvukove, neko zujanje. Kad sam se približila, shvatila sam da je to roj pčela. Potrčala sam u kući u rekla mužu: Željko, one su mene odabrale! – smije se.
Uhvatila je roj uz pomoć susjede koja se godinama bavi pčelarstvom i koja joj je postala mentorica. Od nje je kasnije kupila dodatne košnice, još je nekoliko rojeva sama ulovila, tako da sada ima dvadesetak košnica.
- Ove godine vrcali smo preko 500 kilograma meda. Imali smo samo tri vrcanja, cvjetni, bagrem i ljetni livadski med, a sve kasnije ostavili smo pčelama za zimu – kaže naša sugovornica koja je i ovome poslu, kao i svemu drugom što radi u životu, pristupila s puno ljubavi. Med ona i suprug prodaju na kućnom pragu, a kažu kako je riječ o vrhunskom proizvodu, nastalom u netaknutoj prirodi.
- Mjesto na kojem se nalazi naša vikendica je prava divljina, ondje dnevno prođu najviše tri automobila. Savršeno mjesto za pčele – kaže.
Zavirite li na njezin Facebook profil, pronaći ćete ondje i pokoju fotografiju iz prekrasnog Dišnika. Ali i mnoštvo drugih fotografija, s različitih mjesta koja je Snježana posjetila. Jer, fotografija je još jedna njezina strast.
- Sve fotkam, gdje god da odem, naći ću nešto lijepo i zanimljivo što vrijedi zabilježiti. Ja sam pritom totalni amater, sve fotografiram mobitelom. Na Facebooku sam otvorila grupu Amaterska fotografija u kojoj se družim i razmjenjujem iskustva s ljubiteljima fotografije iz cijele Hrvatske. Uređujem i Facebook stranicu Život s biljkama jer biljke također obožavam – otkriva naša sugovornica.
Na kraju razgovora pitamo se je to zaista sve što nam je o sebi otkrila ova svestrana žena. Vjerojatno nije, no nema sumnje da ćemo o njoj još pisati. Ako ne prije, kad za svoju Evu i drugu djecu izda one slikovnice kojima se već sada veselimo.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
TAJNA VITKE LINIJE
Jeste li kušali juhu zbog koje se hrvatski premijer ''prepolovio''? Sprema se brzo, fina je i zdrava
MLADI GENIJALAC
Lovro iz Pakraca obožava stara računala: ''Prvo sam popravio sa 6 godina, a 'oživio' sam i Iskru iz '85.''
Sponzorirani sadržaj
NOVO U PAKRACU Psihološke usluge i tretman traume za odrasle
DONACIJSKA AKCIJA
Čazma je srcem s Čikorima na Himalaji: Evo kako i vi možete pomoći djeci s teškoćama u učenju
×
![]()